02.06.2013 | 15:22 Selaković i Vulin završili posetu Kosovu


Izvor: TV Herc |

Posetom manastiru Visoki Dečani i razgovorom sa sa zaposlenima u srpskom pravosuđu u Štrpcu, ministar pravde i državne uprave Nikola Selaković i direktor vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Aleksandar Vulin završili su dvodnevnu posetu Kosovu.

Vulin i Selaković u Štrpcu (Foto TV Herc)

Ministar pravde i državne uprave Nikola Selaković izjavio je u Štrpcu da pred narodom na Kosovu nema šta da se krije.

„Ono što bih izvukao kao zaključak iz dvodnevne posete Kosovu i razgovora sa svim predstavnicima pravosuđa i državne uprave jeste da u svemu moramo nastupati zajednički i jedinstveno“, ponovio je Selaković.

Selaković je u Štrpcu, zajedno sa direktorom Vladine Kancelarije za KiM Aleksandrom Vulinom, sastao sa zaposlenima u srpskom pravosuđu, posle čega je izjavio da su razgovori bili otvoreni i u prijateljskoj atmosferi.

“Cilj ostaje da se stvore svi neophodni uslovi da Srbi na Kosovu i Metohiji ostanu i opstanu i da mogu neometano normalnim životom ljudi da žive, da imaju organe kojima mogu da se obrate za rešavanje problema i za zaštitu prava”, rekao je Selaković.

Vulin je, sumirajući utiske dvodnevne posete Kosovu, ocenio da su ovo bila dva teška dana, jer je razgovarao sa ozbiljnim i zabrinutim ljudima koji su 14 godina bili uz svoju državu i koji danas traže da država bude uz njih.

„Država će biti uz Srbe na Kosovu i Metohiji i od njih smo dobili obećanje da će i oni biti uz svoju državu, ma šta bilo. Ta vernost mora da bude cenjena i nagrađena od države Srbije. Ni jedno radno mesto koje je otvorila Srbija ne sme da bude izgubljeno, ničija egzistencija ne sme biti dovedena u pitanje i ničija bezbednost ne može biti dovedena u pitanje. To znači da će Srbija biti ovde i da razume da bez prisustva naše države, život na ovim prostorima za Srbe nije moguć. Zato zato smo tu i svih ovih dana smo bili tu da potvrdimo i da to kažemo“, rekao je Vulin.

Vulin je sa ministrom Selakovićem protekla dva dana, razgovarao sa zaposlenima u srpskom pravosuđu Mitrovici, Gračanici i Ranilugu, a danas se sa njima sastao u Štrpcu.

02.06. 2013, 13:18 -> 14:06

Selaković i Vulin u Štrpcu

Naš cilj je da se stvore svi neophodni uslovi da Srbi ostanu na Kosmetu i imaju organe kojima mogu da se obrate za zaštitu svojih prava, poručio u Štrpcu ministar pravde Nikola Selaković. Država će biti uz Srbe na Kosovu i Metohiji i od njih smo dobili obećanje da će i oni biti uz svoju državu, rekao direktor Kancelarije za KiM Aleksandar Vulin.

Ministar pravde i državne uprave Nikola Selaković poručio je u Štrpcu da je cilj da se stvore svi neophodni uslovi da Srbi ostanu na Kosovu i Metohiji, tu normalno žive i imaju organe kojima mogu da se obrate za zaštitu svojih prava.

Izjave Nikole Selakovića i Aleksandra Vulina

Selaković se u Štrpcu, zajedno sa direktorom Vladine Kancelarije za KiM Aleksandrom Vulinom, sastao sa zaposlenima u srpskom pravosuđu, posle čega je izjavio da su razgovori bili otvoreni i u prijateljskoj atmosferi.

„Cilj ostaje da se stvore svi neophodni uslovi da Srbi na Kosovu i Metohiji ostanu i opstanu i da mogu neometano normalnim životom ljudi da žive, da imaju organe kojima mogu da se obrate za rešavanje problema i za zaštitu prava“, rekao je Selaković.

Ministar pravde je ocenio da pred našim narodom na Kosovu i Metohiji nema šta da se krije i da govori onako kako jeste.

„Ono što bih izvukao kao zaključak iz dvodnevne posete Kosovu i razgovora sa svim predstavnicima pravosuđa i državne uprave jeste da u svemu moramo nastupati zajednički i jedinstveno“, ponovio je Selaković.

Vladi Srbije i Ministarstvu pravde je neophodan i glas naših službenika i pravosudnih funkcionera sa Kosova i Metohije, rekao je Selaković.

On je istakao da će se sa njima ubuduće o svemu konsultovati i međusobno obaveštavati i odlučivati kakve će korake preduzimati.

Selaković se na Kosovu i Metohiji susreo sa radnicima srpskog pravosuđa u pokrajini i, kako je rekao, upoznao ih šta Ministarstvo pravde i lokalne samouprave radi i šta on kao zamenik šefa tima za implementaciju briselskog sporazuma čini i kako teku biselski pregovori.

Vulin: Srbija će biti uz Srbe na Kosmetu

Direktor vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Aleksandar Vulin rekao je da će Srbija biti uz Srbe na Kosovu i Metohiji i da njihova bezbednost ne može biti dovedena u pitanje, dodajući da su i Srbi obećali da će biti uz svoju državu.

Vulin-Selakovic-Strpce.jpg

Vulin je, sumirajući utiske dvodnevne posete pokrajini, ocenio da su ovo bila dva teška dana, jer je razgovarao sa ozbiljnim i zabrinutim ljudima koji su 14 godina bili uz svoju državu i koji danas traže da država bude uz njih.

„To smo im i obećali. Država će biti uz Srbe na Kosovu i Metohiji i od njih smo dobili obećanje da će i oni biti uz svoju državu, ma šta bilo. Ta vernost mora da bude cenjena i nagrađena od države Srbije“, rekao je Vulin.

On je istakao da to znači da nijedno radno mesto koje je otvorila Srbija ne sme da bude izgubljeno, da ničija egzistencija ne sme biti dovedena u pitanje i da ničija bezbednost ne može biti dovedena u pitanje.

„To znači da će Srbija biti ovde i da razume da bez prisustva naše države, život na ovim prostorima za Srbe nije moguć, zato smo tu i svih ovih dana smo bili tu da potvrdimo i da to kažemo“, rekao je Vulin.

Vulin je protekla dva dana, zajedno sa ministrom pravde Nikolom Selakovićem razgovarao sa zaposlenima u srpskom pravosuđu u pokrajini, a danas se sa njima sastao u Štrpcu.

Upitan da li će Srbi moći da nastave da koriste svoja lična dokumenta Vulin je podsetio da je visoka predstavnica EU saopštila da je briselski sporazum statusno neutralan. „Ako je statusno neutralan, onda ne možete vezivati lična prava za političku odluku kao što je priznanje neke države i nekog državljanstva“, rekao je Vulin.

Nakon Štrpca Vulin je sa ministrom Selakovićem posetio i manastir Visoki Dečani.

2.06.2013 | 20:03

Ahtisari:Priznanje Kosova vodi u EU

IZVOR: BETABeč — Bivši predsednik Finske i posrednik UN za Kosovo Marti Ahtisari kaže da je Srbija shvatila da, uoliko želi u EU, mora da prizna da postoji nezavisno Kosovo.

Foto: Tanjug, Arhiva
Foto: Tanjug, Arhiva

Ahtisari je u intervjuu za današnji austrijski list Prese rekao da je u planu koji je za Kosovo izradio sa austrijskim diplomatom Albertom Rohanom „utvrđena najbolja moguća zaštita za manjine, uključujući Srbe“.

Srbi su sada polako shvatili da, ukoliko se nadaju ulasku u EU, moraju da priznaju da postoji nezavisno Kosovo. Mislim da je ono što je visoka predstavnica EU Ketrin Ešton postigla izmedju Beograda i Prištine veoma važno. To stranama šalje jasnu poruku da implementiraju ono što su dogovorile“, rekao je Ahtisari.

On je dodao da to „služi i ideji da zemlje Balkana mogu da udju u Evropsku uniju“.

Ahtisari je izrazio nadu da se proces proširenja Unije neće zaustaviti posle ulaska Hrvatske i ocenio da i Srbija i Kosovo treba da udju u EU, ali kada ispune sve uslove.

Ali, treba da budemo vrlo strogi. Ne smemo nikome da dozvolimo da udje, ko nije ispunio sve potrebne kriterijume. Treba da učimo iz ranijih proširenja EU. Treba da zahtevamo sve što je i od nas zahtevano. Ali, treba i da priznamo – bez nade u ulazak u EU ne bi bilo ovih pozitivnih razvoja u istočnoj i jugoistočnoj Evropi“, rekao je Ahtisari.

Upitan šta je najvažnije da bi se rešio neki konflikt, Ahtisari je rekao da u prvom redu same sukobljene strane treba da budu spremne da nađu rešenje, kao i da nijedan međunarodni posrednik ne može ništa da učini ako ga ne podržavaju najvažniji akteri.

„Tu se pitaju stalne članice Saveta bezbednosti UN. Kod Kosova se početkom 2006. činilo da Rusija i Kina neće zaustaviti njegovu nezavisnost i da će se u Savetu bezbednosti uzdržati od glasanja. To se nije dogodilo. Zašto? Zato što su se pogoršali bilateralni odnosi Rusije i SAD, zbog diskusije o američkom raketnom štitu. To je zaustavilo kosovski proces, iako nije imalo nikakve veze sa Kosovom„, rekao je Ahtisari.

2.06.2013 | 19:39

„Nećemo da budemo gubavci Evrope“

IZVOR: B92, BETALondon — Premijer Ivica Dačić kaže za britanski Telegraf da Srbija više nema vremena za čekanje i da nacionalne interese može zaštiti samo ako bude poštovana u svetu.

„Današnji BDP Srbije predstavlja 65 odsto njenog BDP-a iz 1989. Koliko dugo ćemo još čekati i koliko još treba da potonemo? Kako može osiromašena zemlja, ponižena i potučena braniti svoje nacionalne interese? Naprotiv, jedino možemo biti jaki ako smo poštovani u svetu“, rekao je Dačić u intervjuu za nedeljno izdanje britanskog Telegrafa.

Dačić je rekao da Srbija mora da pronađe novu politiku za novo vreme kako bi ponovo postala član porodice evropskih naroda.

Srbija je postala izopštena država sa kojom se nema kontakt kao da je gubavac. Moramo da pronadjemo novu politiku za novu eru kako bismo ponovo postali članovi porodice evropskih naroda„, rekao je premijer Srbije.

Britanski list je podsetio na Dačićevu političku prošlost, pre svega činjenicu da je bio portparol Socijalističke partije Srbije u vreme Slobodana Miloševića za koga Telegraf kaže da je bio diktator i da je odveo bivšu Jugoslaviju u krvavi gradjanski rat tokom 90-ih.

„On (Milošević) je umro pre nego što mu je bilo završeno suđenje, tako da nije ni osuđen ni oslobođen“, rekao je Dačić upitan o svojim osećanjima prema Slobodanu Miloševiću.

Dačić je rekao i da Milošević nije jedini koga treba kriviti za ono što se desilo u bivšoj Jugoslaviji, kao i da odgovornost snose svi oni koji su u to umešani.

„Da sam ja donosio odluke nikada ne bih dozvolio da izbije rat, jer je svaka vrsta mirnog sporazuma bolja od rata“, rekao je Dačić.

Britanski list je podsetio i da je Dačić u Briselu u ime Srbije postigao sporazum sa prištinskim vlastima i da su ga pojedini kosovski Srbi zbog toga optužili za izdaju.

Dačić na to odgovara da „razume njihova osećanja“ i, kako prenosi britanski list, sa tugom govori o tome kako u njegovom rodnom gradu na Kosovu, Prizrenu, sada gotovo i da nema Srba.

Za poruke koje dobija od Srba iz zemalja Evropske unije, a u kojima mu se preti ili se on poziva da ne vodi zemlju u EU, Dačić kaže da su one primer licemerstva, jer ih šalju ljudi koji su otišli da žive u EU.

Telegraf je preneo i da vlada Ivice Dačića vodi borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i da je u decembru u okviru jedne od istraga uhapšen jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, Miroslav Mišković, kao i da se istražuje rad bivših ministara i bankara.

Dačić je britanskom listu rekao da hapšenja pokazuju da „više nema nedodirljivih“.

Govoreći o pretnjama koje njemu i njegovoj porodici upućuju razni ekstremisti i kriminalci, Dačić je rekao da više nema privatan život i da je stalno pod zaštitom policije.

Ipak, premijer Srbije ocenio je da se sada opasni kriminalci plaše države, a ne ona njih.

Britanski Telegraf je ocenio i da je Srbija u evropskim integacijama uveliko zaostala iza Hrvatske koja će postati članica EU, 1. jula, dok Srbija čeka datum za početak pristupnih pregovora.

Podsetimo da je britanski šef diplomatije Vilijem Hejg u četvrtak boravio u Beogradu.

02.06, 2013, 19:30 -> 19:45

Visoki kosovski napon

Trafostanica Valač na severu Kosova verovatno nikad ne bi privukla pažnju javnosti da nije deo dijaloga Beograda i Prištine i predmet spora dva energetska sistema oko vlasništva i nadležnosti.

Beograd i Priština treba da se dogovore o pitanjima „Telekoma“ i električne energije do 15 juna. Sporazum u ovim oblastima je uslov za odluku o dodeljivanju datuma krajem juna.

Dogovor o električnoj energiji treba da se reguliše pitanje postrojenja na severu Kosova, snabdevanje i naplaćivanje struje u tom delu pokrajine, kao i pitanje međunarodnog tranzita struje preko Kosova.

Trafostanica Valač na severu Kosova verovatno nikad ne bi privukla pažnju javnosti da nije deo pregovora Beograda i Prištine i predmet spora energetskih sistema Beograda i Prištine oko vlasništva i nadležnosti.

Strateški značaj ovih postrojenja je očigledan – trafostanica Valač, u sastavu „Elektromreže Srbije“ kontroliše snabdevanje električnom energijom za ceo sever Kosova, a 20 kilometara dalje, u Zubinom Potoku je sistem „Gazivode“.

Oko polovine struje namenjene severu Kosova nastaje na tom mestu, a iz akumulacionog jezera vodom se snabdeva veliki deo Kosova.

Direktor sistema „Gazivode“ Miša Božović rekao je da je ta voda vrlo bitna i za severni deo i za centralno Kosovo jer se snabdevju pijaćom vodom i južni i severni deo Mitrovice, Srbica, Vučitrn, Glogovac, sve do Prištine.

Prema njegovim rečima, Gazivode, kao i Valač, deluju izvan kosovskog energetskog sistema i za Prištinu je neprihvatljivo da nema kontrolu nad strateškim izvorom vode.

„Mi nikom nismo branili, niti branimo, niti hoćemo da ostavimo nekog bez vode i električne energije, ali da za to bude adekvatna nadoknada po svim evropskim standardima i principima. To bi bilo rešenje važno za čitav kraj, opštinu i za sever“, naveo je Božović.

U Kosovskoj energetskoj korporaciji kažu da je sadašnja situacija nelegalna, jer snabdevaju strujom sever Kosova bez mogućnosti naplate računa i pristupa postrojenjima.

Direktor KEK-a Arben Gjukaj rekao je da je istina da operatori stranice Valač nisu poštovali instrukcije distribucije Kosova i da su ugrozili ceo energetski sistem.

Prema njegovim rečima, 2009. godine su nezakonito odsekli sistem od južnog dela i povezali ga dalekovodom sa Novim Pazarom, ali, kako je rekao, za energiju koja tako dolazi plaća Kosovo. Kome i kako će se plaćati računi važno je pitanje za Srbe sa severa.

Predsednica Skupštine opštine Kosovska Mitrovica Ksenija Božović rekla je da bi neko platio struju mora da ima neke osnovne uslove, da ima napon kao i svi građani Srbije, da ima redovnu struju i da mu se redovno očitva brojilo i da plati onoliko koliko je potrošio.

Briselski sporazum moraće da reši i pitanje međunarodnog tranzita struje preko Kosova koji sada kontroliše Srbija i za to ubire višemilionski prihod. Priština to osprova, ali je i Evropska komisija već više puta ocenila da se time krši sporazum o energetskoj zajednici.

19.09.2012- 17:18 – Brana Gazivode „nadgleda nezavisnost“ Kosova


 

Izvor: NSPM

Mnogi Srbi nisu do skora čuli za Ibarski Kolašin. To je jedan od najpitoresknijih krajeva naše zemlje. Pitom kraj smešten u dolini gornjeg toka reke Ibar, ušuškan između planina Mokre gore i Rogozne. Kraj u kome Srbi žive od pamtiveka.

Srbi Ibarskog Kolašina poslednjih 100 godina predstavljaju etničku tampon zonu između Šiptara sve prisutnijih u 20. veku na Kosovu i u Metohiji, i Muslimana iz Raške oblasti i severne Crne Gore, koji kako vidimo to i ovih dana u izjavama nekih tamošnjih čelnika, u najmanju ruku ne negiraju svoje albansko poreklo. Drugim rečima ti Srbi su još jedina preostala brana uključivanju Raške oblasti u sve kompletniji projekat zvani „Velika Albanija“.

U toku Drugog svetskog rata, Ibarski Kolašin je dva puta spaljivan do temelja, od strane balističkih bandi, sastavljenih od Šiptara iz Drenice i muslimana iz Raške oblasti, čijim se komandantima, kako vidimo ovih dana i spomenici podižu. Najstariji stanovnici, koji još pamte zbegove imaju običaj da kažu da u tim odmazdama „ni kokošinjci nisu bili pošteđivani“. Broj postradalih nikad nije utvrđen. Ipak Ibarski Kolašin je preživeo pogrom, i život se vratio u dolinu Ibra.

Što nije uradila vatra, uradila je voda.

7. jul 1972: Drug Džemo[1] drži govor u Ibarskom Kolašinu, povodom početka gradnje brane „Gazivode“. To je bio nakon Đerdapa verovatno najambiciozniji  hidroregulacioni objekt u SFRJ. Izgradnja se završila 1977. godine. Brzina kojom je jezero napunjeno je sve odreda zadivila. Naime u tom delu, sliv Ibra je prebogat čistom planinskom vodom. Razmotrimo šta su bile posledice ove građevinske „pobede svih naših naroda i narodnosti“?

Srpski narod Ibarskog Kolašina je tada desetkovan. Trećina sela je zbrisana, jer su  potopljena jezerom; 1/3 je ostala na desnoj obali jezera, odsečena od ostatka sveta, jer preko jezera (da li baš slučajno u tako minuciozno planiranom projektu?) nije bio predviđen nikakav most koji bi povezivao levu i desnu stranu jezera, čime je stanovništvo desne obale bilo prinuđeno na egzodus. Poslednja 1/3 je preostala da živi u onome što se danas zove opštinom Zubin Potok, a što zapadne zemlje i neprijatelji Srbije tretiraju kao opasnost po „globalni mir“, a po „najmlađu državu Evrope“ da i ne govorimo.

Mi o tim torturama 40-ih, a ni 70-ih, ne znamo ništa. Ni ja koji ovo pišem, a ni Vi koji ovo čitate. Ne znamo ništa, jer je to i tada, a i danas jedna strogo čuvana tajna, čiji pokušaj  razotkrivanja bi Vas izložio posprdnoj optužbi, omiljenoj našim neprijateljima, da se bavite „teorijom zavere“.

Čemu ovako veliki uvod? Svedoci smo strašnih pritisaka koji se vrše na našu državu i narod da se odrekne Kosova i Metohije. Ti pritisci nikada nisu dovoljno jaki, da ne bi mogli biti jači. Naročito se pojačavaju od momenta objavljivanja namera pojedinih zapadnih sila i njihovih čelnika, koji su se ostrvili na prirodna i privredna bogatstva Kosova i Metohije, ali u prvom redu Kosova. Sve je vidljivija nervoza da se ta stranica zatvori, odnosno da se Srbija zauvek odrekne Kosova. Zašto zauvek? Pa zato što je postojeći status, status klasične okupacije: vojne, ekonomske, političke… A dobra strana okupacije je ta da kad-tad prestaje. Dobrovoljnim odricanjem od teritorije, odnosno predajom, prestaje  njena okupacija, ali i bilo kakvo polaganje prava na nju.

Trenutno najveći pritisci se vrše na Srbiju da ukine, kako to okupator kaže, „paralelne institucije“ na severu Kosova. Ako bi Srbija to uradila, odnosno ukinula školstvo i zdravstvo na primer, Srbi bi se našli u izuzetno teškom položaju.  Pa što onda civilizovanom zapadu smetaju srpske škole i bolnice? Ne smetaju im, a i zašto bi? To je samo izgovor da se prikrije glavna tačka napada. A glavna strateška tačka napada je akumulacija Gazivode, i njenih 370.000.000 m3 čiste, planinske vode. Nju moraju da kontrolišu šiptarske vlasti. Zašto?

Na Kosovu danas živi oko 80% stanovništva Kosova i Metohije. Približno 80% privrednih kapaciteta se takođe tu nalazi. Oko 80% prirodnih bogatstava, na koje su merak bacili prvoborci „Milosrdnog anđela“, je pogađate, takođe tu. No, ovde ima jedno „ali“, što Vesliju sreću kvari. Kosovo nema dovoljno vode ni za 20% svega nabrojanog. A vreme teče, kapital pritiska, nervozan da se zavrti. Kosovo nema dovoljno vode ali Ibarski Kolašin ima! Bez vode iz Gazivoda, nema ni Klarkovih škriljaca, ni nemačkog zlata iz Trepče, a ni milionske Prištine. I dolazimo do suštine.

Ukoliko Srbija izruči sever Kosova Prištini i Tirani, a prethodna vlast se tu poprilično „femkala“, natovariće sebi veliko breme problema (videćemo dokle nova vlast može da ide u predaji, ali preko strateških tačaka ne bi smela), izgubiće stratešku tačku, koja je prilično jak adut u rukama. Gazivode su nešto analogno Kninu 90-ih. Dok je Knin bio u rukama Srba, i Beograd je bio bezbedan. Padom Knina, Beograd je ostao na vetrometini, koja se okončala, žrtvama razaranjem i okupacijom dela države.

Da se ne zavaravamo, isuviše je velika sila pritisla Kosovo da bi Srbija u ovom trenutku mogla nešto značajnije i dugoročnije da postigne oružanom akcijom, naročito što (još) nije iskristalisala listu potencijalnih saveznika.  No, ono što Srbija može je da postane napokon svesna faktičkog stanja, da je deo njene teritorije okupiran. Dakle privremeno zaposednut. Ni po koju cenu ne sme da menja stav. Ona time nikoga ne ugrožava i nikome ne preti. Srbija nije okupator. Zamena teze, da ona to jeste jer plaća stotinak nastavnika i nekoliko stotina zdravstvenih radnika na Kosovu i u Metohiji, više govori o onima koji su se upecali na takav nonsens, nego o zaista argumentovanoj tezi.

Ono što Srbija može nije tako malo. Da jeste, ne bi belosvetski kvazipolitičari svakodnevno pretili nama i našoj deci. Jednostavno bi nas ignorisali, tj. „Laki ne bi bio tako nervozan“. Niko i ne pomišlja da sad zavrne ventil na Gazivodama, pa da narod na Kosovu bude žedan, nešto slično onome što se već godinama radi narodu Kosova severno od Ibra. Ne, nipošto. Međutim, ako Priština i Tirana ne uspostave punu kontrolu nad Gazivodama, dovode se u pitanje mnogi planovi pomenutih prvoboraca iz 1999. Svaki normalan investitor bi se zapitao: „A šta ako?..“ Ili: „što bih ja investirao u rudnik, ako ne mogu da kontrolišem čitav njegov proces i resurse“? A dokle god je ovakvo stanje, pitaju se (i) Srbi. Iz Amerike se može poslati: novac, oružje ili „bombončići“, ali vode nema bez Gazivoda.

Ipak, bude li Srbija iracionalno popustljiva i predala, prodala ili ustupila ovaj deo teritorije posledice će biti vrlo nepovoljne. Zaposedanjem Gazivoda, Šiptari će postati neprikosnoveni gospodari sudbina, preostalih Srba na Kosovu. Kakvi su oni gospodari je već poslovično. E tada se sa velikom sigurnošću može predvideti novi egzodus Srba, pa i onih iz Ibarskog Kolašina. Njihovim egzodusom nestaće i onog tankog etničkog tampon filma, koji još uvek sprečava spajanje Velike Albanije i Raške oblasti, u čijim se političkim krugovima ovakav scenario već uveliko priželjkuje. Ostvarenjem ovog scenarija, biće snažno pritisnuti i Kraljevo na istoku i Prijepolje i Priboj na zapadu. Uz sve agresivnije sudelovanje sve moćnije Turske, uz bes koji vri u bosanskim muslimanima zbog poraza u ratu 90-ih, ni onome što ostane od Srbije neće biti lako. Tako da oni koji zagovaraju predaju Kosova, severa Kosova, ili bilo kog dela naše države, ili ne znaju šta govore, ili namerno saučestvuju u satiranju Srbije.

Da li je drug Džemo, poznat po sentenci „Ubit će me, mnogo znam“, pre 40 godina kada je u Gazivodama držao govor znao o kakvom se strateškom objektu radi, to ne znamo. Ali je vrlo verovatno neko iz tadašnje vlasti to znao. Možda nam je trebalo 40 godina da to shvatimo, ali više ne sme proći nijedan dan a da se ponašamo kao da nismo shvatili.


[1]  Džemal Bijedić, predsednik SIV SFRJ (1971-1977)