Žbogar: Rušenje hrama u Prištini nije opcija

Budućnost hrama Hrista Spasa u Prištini je veliko političko pitanje koje treba rešiti, ali rušenje ne vidim kao opciju, kazao je u emisiji “Dogovor!? RTV Kim specijalni predstavnik EU na Kosovu Samuel Žbogar.

http://platform.twitter.com/widgets/tweet_button.acd25e6d83d3bc35d5d31d08f52ef7ab.en.html#_=1444426586960&count=horizontal&counturl=http%3A%2F%2Fwww.radiokim.net%2Fvesti%2Fpolitika%2Fzbogar-rusenje-hrama-u-pristini-nije-opcija.html&dnt=true&id=twitter-widget-0&lang=en&original_referer=http%3A%2F%2Fwww.radiokim.net%2Fvesti%2Fpolitika%2Fzbogar-rusenje-hrama-u-pristini-nije-opcija.html&size=m&text=%C5%BDbogar%3A%20Ru%C5%A1enje%20hrama%20u%20Pri%C5%A1tini%20nije%20opcija&type=share&url=http%3A%2F%2Frtv.kim%2Floe

Podeli ovaj članak sa:

  • Samuel Žbogar (Foto Kim)

Sudbina hrama Hrista Spasa je i dalje pod znakom pitanja. Od 2012. godine Univerzitet u Prištini vodi postupak pred sudom protiv SPC zbog navodne uzurpacije zemljišta, dok sa druge strane, u Eparhiji raško-prizrenskoj tvrde da poseduju sve potrebne dozvole za izgradnju ovog hrama u centru Prištine. I dok se sudski postupak ne okonča i donese rešenje, javnost ali i zvaničnici u Prištini s vremena na vreme potežu temu rušenja.

Specijalni predstavnik EU Samuel Žbogar, međutim, rušenje pravoslavnog hrama ne vidi kao opciju.

“Da budem pošten, mislim da većina Albanaca ne bi volela da taj hram bude tamo, ali u isto vreme ne verujem da bi se iko usudio da sruši taj hram. Mi, kao međunarodna zajendica, imamo jasan stav i ne vidimo kao opciju da bi taj hram mogao da se sruši. Zaista to ne vidimo kao opciju, tako da treba razmišljati o drugim načinima kako da se to reši”, kaže Žbogar.

Žbogar kaže i da razume strahove Srpske pravoslavne crkve kada je u pitanju inicijativa zvaničnika Prištine da Kosovo postane član Uneska. Iako nema jasan stav o tome treba li Kosovo da postane član ove međunarodne organizacije, Žbogar je mišljenja da, kakva god odluka bila, izmedju crkva i vlasti u Prištini moraju uspostaviti „veći stepen poverenja“.

„Razumem da oni nisu sigurni da će se njihova prava i dalje poštovati. Na jednoj strani, ako Kosovo bude član Uneska možda će više biti pod kontrolom međunarodnih institucija. Sa druge strane, mislim da Kosovo treba da radi mnogo više kako bi zadobilo poverenje SPC “.

Govoreći o formiranju Zajednice srpskih opština, specijalni predstavnik EU, kaže da bi zbog pritiska na aktuelnu vladu usvajanje Statuta, koje je predviđeno za 25. decembar, moglo biti odloženo. Proces formiranja ZSO bi se dodatno iskomplikovao u slučaju da opozicija izvede narod na ulicu.

Podela unutar Srpske liste nije u interesu srpske zajednice, kaže Žbogar i dodaje da bi svi akteri trebali da sednu za sto i pokušaju da nađu način za ponovnu saradnju.

„Mislim da bi lični komentari, lični osećaji, trebalo da se ostave po strani. Sada nije jasno ni ko je predsednik i ko zastupa srpsku zajednicu, odnosno Srpsku listu. Moja poruka i jednom i drugom političaru bi bila da sednu zajedno i da pokušaju da stvore uslove za rad zajedno“, zaključio je Samuel Žbogar.

Novi šef Unmika na Kosovu

Zahir Tanin stigao je na Kosovo u utorak i preuzima mesto šefa UNMIK-a, kao Specijalni predstavnik Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Zahir Tanin (Foto afghanistan-un.org)

Tanin je ranije služio kao stalni predstavnik Avganistana u Ujedinjenim nacijama 2006. godine. U tom periodu vodio je međunarodne pregovore, predsedavao komitetima UN-a i bio potpredsednik Genaralne skupštine.

Pre toga, radio je kao analitičar, producent i urednik svetskog servisa Bi-Bi-Sija i saradnik za međunarodne odnose na Londonskoj školi za ekonomske i političke nauka.

Zahir Tanin je diplomirao na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Kabulu 1980. godine.

Lunaček: Šokirana nasilnim ponašanjem „Samoopredeljenja“

Potpredsednica Evropskog parlamenta Ulrike Lunaček osudila je protest poslanika „Samoopredeljenja“ u kosovskoj skupštini, koji je eskalirao bacanjem suzavca, ocenjujući da taj napad unazađuje napredovanje Prištine ka EU.Ulrike Lunaček (Foto Kim)

„Šokirana sam nasilnim ponašanjem i oštro osuđujem ovaj napad koji je daleko prešao granice svake parlamentarne debate“, navela je ona u saopštenju.

Izvestilac za Kosovo EP naglasila je da ovaj neodgovorni napad negativno utiče na napredak Kosova, kao i na putu ka EU, navodeći da je incident naneo štetu po, kako je rekla, imidž Kosova.

Ona je apelovala na rukovodstvo „Samoopredeljenja“ i njene poslanike da se vrate na miran put rasprave i vođenja politike, kao i konstruktivnog opozicionog rada umesto da vode nasilni aktivizam“, naglasila je Lunaček u saopštenju.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Prištini osudila je juče opozicionu blokadu parlamenta i nasilje, objavila je prištinska Koha.net.

„Užasno ponašanje određenih poslanika opozicije koje je dovelo do neophodnog pružanja lekarske pomoći ostalim poslanicima, kao i međunarodnim posmatračima uključujući i osoblje ambasade SAD, izvrglo je podsmehu jednu od najznačajnijih demokratskih institucija Kosova“, navedeno je u saopštenju Ambasde SAD na Kosovu.

Nasilje u kosovskom parlamentu zajednički su osudili su i Kancelarija EU, specijalni predstavnik Unije na Kosovu, ambasade i kancelarije država članica EU koje se juče dogodilo u kosovskom parlamentu kao neprihvatljivo.

Šef Misije OEBS na Kosovu Žan-Klod Šlumberže takođe je osudio opozicionu blokadu i nasilje koje se juče dogodilo u kosovskom parlamentu.

Poglavlje 35 za Srbiju najteže jer nije sve u rukama Srbije. Ustav 2017. prelomna tačka za pitanje Kosova

09.10.2015, 11:28 Izvor: КoSSev

Za javnost kontraverzno poglavlje 35 u sebi sadrži tri procesa: Beograd ni na koji način ne sme da omete Kosovo u procesu pridruživanja Evropskoj uniji i članstvu u međunarodnim organizacijama, Beograd treba da učini sve kako bi uspostavio dobre ekonomske i političke odnose sa Kosovom i napredak u političkom dijalogu koji se može vezati i za budući status Kosova. Jedina razlika između Briselskog sporazuma i poglavlja 35 jeste u tome da će se kroz poglavlje 35 vrednovati samo postignuti rezultati u realizaciji Briselskog sporazuma. Poglavlje 35 za Srbiju je najteže, jer nije sve u rukama Srbije. Postoji opasnost da kroz to poglavlje Priština kroz pregovarački proces u Briselu utiče na evropske integracije Srbije. Promena Ustava Srbije 2017. biće kritična, ili prelomna tačka što se Kosova tiče. Za ovih godinu i po dana tražiće se politička forma koja bi mogla da opravda približavanje činjenici da će Srbija možda i de jure u nekom obliku priznati Kosovo. Biće to nešto novo, do sada neviđeno. Ovaj model novog i do sada neviđenog prati i čitav proces normalizacije odnosa Srbije i Kosova i on je izmišljen samo za Kosovo i Srbiju. Nije moguće da Srbija napravi zaokret u drugačijem smislu po pitanju Kosova, osim ukoliko se na svetskom nivou ne dogode neka drugačija dešavanja. Vrlo teško je da bi Srbija sada mogla da povuče kočnicu i uspori proces priznavanja Kosova, osim da se izbori za bolju poziciju kroz realizaciju Briselskog sporazuma. Srbi sa Kosova u poglavlju 35 ne mogu da dobiju ništa,  jer je za kosovske Srbe važna realizacija Briselskog sporazuma u smislu poštovanja njihovih prava i pravnog sistema. Najnoviji zaokret u radikalizaciji retorike visokih državnih predstavnika po pitanju Kosova i Metohije je verovatno deo javnog odgovora Vlade Srbije i poruke koju Vlada Srbije šalje građanima Srbije i građanima na Kosovu, u kontekstu sinoćne fudbalske utakmice, a uz činjenicu da u javnosti jača onaj deo javnosti u Prištini i na Kosovu koji se protivi realizaciji briselskog sporazuma i formiranju ZSO, i uz to da su se pre dva dana dogodila hapšenja radnika ski centra Brezovica u Štrpcu. Pitanje Gazivoda deluje da je crvena linija Srbije – ovo su ključni odgovori izvršnog direktora Biroa za društvena istraživanja (BIRODI) iz Beograda, Pavla Dimitrijevića, na pitanja da javnosti objasni malo poznato, a često spominjano poglavlje 35 u procesu pridruživanja Srbije Evropskoj uniji – ključno za odnose između Beograda i Prištine, odnosno statusa Kosova i Metohije. 

Kako biste javnosti objasnili šta sadrži poglavlje 35?

Pod podglavljem 35 se pre svega podrazumeva proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine. Iako to zvuči nejasno i rogobatno, pod tim se podrazumevaju tri stvari. Prva – da Beograd ni na koji način ne ometa Prištinu, odnosno Kosovo, u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, članstvu u različitim međunarodnim organizacijama, ili uopšte, ne čini sa svoje strane diplomatski, ekonomski, ili na bilo koji drugi način, bilo šta što bi moglo da omete Kosovo u procesu pristupanja Evropskoj uniji ili svim drugim međunarodnim organizacijama, kao i drugim evro-integracijskim procesima. Druga stvar je to da Beograd učini sve kako bi u ekonomskim i političkom smislu uspostavio dobre odnose sa Kosovom, a to se za sada odnosi, pre svega na tok briselskih pregovora, to jest, na to da sami briselski pregovori postoje, da se pod tim podrazumeva i određeni napredak u tim pregovorima i da postoji otopljavanje odnosa u pogledu prometa roba i usluga, zaštita i poštovanje ljudskih prava. Treća stvar koja takođe ide pod podglavlje 35 je napredak u političkom dijalogu. Radi se o približavanju stavova Beograda i Prištine oko ključnih stvari, a to se svakako može vezati i za budući status Kosova, odnosno na to da li će, u pregovorima sa Evropskom  unijom, teritorija Kosova biti tretirana kao teritorija Srbije, ili ne. To su, dakle, tri stvari koje su ključne i mislim da su važne baš u ovom redosledu kao što sam rekao.

Ova tri procesa se već realizuju kroz tzv. briselski proces?

Da, to se već dešava, ali ono što hoću da kažem i što se manje zna jeste to da jedina razlika između Briselskog sporazuma i realizacije tog sporazuma, sa jedne strane i poglavlja 35 sa druge, jeste u tome da će se kroz poglavlje 35 vrednovati samo postignuti rezultati u realizaciji Briselskog sporazuma. Naravno da je vrednost sama po sebi to što su neki dogovori u Briselu postignuti, što je postignut konsenzus, ali će se u poglavlju 35 vrednovati efekti tih sprovođenja dogovora na terenu.

Da li to znači da neko u Briselu beleži te rezultate i već popunjava poglavlje 35, ili je poglavlje 35 unapred definisano uz preciziranu dinamiku postizanja rezultata? I šta je to što se neposredno očekuje od Srbije i Kosova?

Ono što javnost treba da zna jeste pre svega da je poglavlje 35 izuzetak u svakom smislu u odnosu na sva ostala poglavlja, jer ono što je i praktična i tehnička razlika je to da sa poglavlja 35 nemamo dostupan izveštaj sa skrininga.Poslednja izjava gospođe Miščević je bila da će izveštaj sa skrininga biti dostupan javnosti kad sve članice EU usvoje isti, ali činjenica je da jedino sa tog skrininga nemamo nikakav dokument.

Da li on postoji?

Ono što je poznato jeste da postoji, ali nije dostupan javnosti. Jedna od varijanti koja se pojavila jeste da nije dostupan javnosti zbog toga što ga nisu usvojile sve članice EU i da tek onda kada bude verifikovan, biće i predstavljen.

Ima li ikakvih naznaka, makar i spekulacija, šta bi u skriningu moglo da piše?

Nema pouzdanih informacija. Jedino što čujemo jesu oprečne informacije političkih aktera. Dakle, s jedne strane imamo predstavnike EU koji zapravo insistiraju na daljem toku briselskog procesa i na realizaciji već postignutih dogovora, za šta kažu da će to biti ključno u vrednovanju procesu pridruživanja Srbije Evropskoj uniji.

Ako sam dobro razumela, poglavlje 35 je zapravo finalizacija briselskog procesa?

Finalizacija i vrednovanje briselskog procesa, pogotovo iz perspektive Srbije. Međutim, ono što Srbiji po pitanju toga ne ide u prilog jeste, da tako kažem, to da finalizacija Briselskog sporazuma ne zavisi samo od Srbije. Kosovo, odnosno vlasti u Prištini, učestvuju direktno u evropskom putu Srbije i mogu da svojom konstruktivnošću, ili nekonstruktivnošću, utiču na to kako će teći pregovori.

To bi mogla i kosovska strana da kaže za srpsku?

Naravno, ali moramo da znamo da je Kosovo u procesu evropskih integracija daleko, daleko ispod Srbije, tako da nismo na istom nivou i na ovom nivou na kojim se Srbija nalazi, nekonstruktivnost Kosova može da načini više štete evropskim integracijama Srbije nego obrnuto.

To znači da bi Srbija na putu za ulazak u EU mogla, odnosno može da bude ucenjivana upravo preostalim delom rešavanja pitanja statusa Kosova?

Ne znam koliko je prava reč „ucena“, ali mislim da će tu biti stalno nekih proba. Dakle, da li će se poglavlje 35 vrednovati realizacijom nekih briselskih sporazuma, ili će postojati samo jedna stvar koja će biti problematična, recimo energetika, ili nešto što će se tek pojaviti u budućnosti, ne znam, ali činjenica je da će to biti konstantni problem i da će zbog poglavlja 35 loptica stalno biti u dvorištu Srbije. Srbija je ta koja mora da ispuni određene konkretne uslove u procesu pristupanja EU. Pošto je Kosovo daleko ispod u tom procesu, jednostavno nema govora da Srbija može da ucenjuje Kosovo.

Da li može da se postavi znak jednakosti između termina „normalizacija odnosa Srbije i Kosova“ i priznanje Kosova od strane Srbije? Kako god – de facto, de jure?

To pitanje neće niko postaviti, bilo da je u pitanju de jure ili de facto priznanje, jer mislim da je sadašnja taktika međunarodne zajednice da se pokuša da se reši sve ono što je u najgeneralnijem smislu briselski sporazum u svom okviru naveo. Kada se sve to bude rešilo, u finalizaciji samog pristupanja bi se onda pokrenulo pitanje granica i moglo bi da se kaže: „E sada, kada ste i jedna i druga strana rešile sve, da se vidi šta je ostalo“. Drugim rečima, ostaće pitanje granica i pitanje ko je koga onda tu priznao.

Da li to znači da će između Kosova i Srbije doći, kako se u javnosti inače često spekuliše, do potpisivanja pravno-obavezujućeg sporazuma, koji bi u sebi mogao da sadrži više načina za tumačenje, ali i najmanje jedno da je Srbija i de jure priznala Kosovo?

Odgovor na to pitanje imaće veze sa onim najavama, odnosno činjenicom da je, maltene, to već gotova stvar i da se Ustav Srbije menja 2017. godine, videćemo već u kojem pravcu. To će biti neka kritična, ili prelomna tačka što se Kosova tiče u tom Ustavu, i to ne samo kada je u pitanju preambula, već uopšteno. Kada menjate ustav, onda na neki način menjate i koncepciju državnog uređenja, tako da će uz te ustavne promene doći i do nekog ključnog zaokreta – u pogledu oko priznavanja, ili tretmana Kosova od strane Republike Srbije.

Kakvi bi ti zaokreti mogli da budu?

Ja ne očekujem da će neko staviti u Ustav da Srbija priznaje Kosovo i da nema više ništa sa tim. Svakako će se za ovih godinu i po dana tražiti neka politička forma koja bi mogla da opravda približavanje činjenici da će Srbija možda i de jureu nekom obliku priznati Kosovo, ali mislim da će međunarodna zajednica pomoći da to uopšte ne izgleda tako i da se nađe neko tzv. meko pravno rešenje koje bi na neki način zadovoljilo sve strane.

Dakle, više tumačenja i najmanje jedno od tumačenja da je Srbija de jure priznala nezavisnost Kosova?

Mislim da to tumačenje sada ne možemo izmisliti. Biće to nešto novo, do sada neviđeno, jer ovakav model prati već čitav proces normalizacije odnosa Srbije i Kosova. Sve su ovo nikad viđene stvari, izmišljene samo za ovaj momenat i samo za Kosovo i Srbiju.

Postoji li šansa da se zaokret napravi u potpuno drugačijem smeru? Da li Srbija, kako je često optužuju, kupuje vreme i time čeka neki novi momenat na međunarodnoj sceni rasporeda političke moći? 

Ja lično mislim da to nije moguće, jedino ako se na svetskom nivou dogode neka drugačija dešavanja koja bi radikalno promenila fokus Evropske unije i da se odjednom, zbog nekih drugih dešavanja, proces integracije Srbije jednostavno uspori, ali to bi onda značilo da se usporava sve i da se odlaže na neko određeno ili neodređeno vreme.

Drugim rečima, isključujete li mogućnost da se, da tako nazovemo, smanji stepen procesa osamostaljenja Kosova?

Mislim da ne postoji osnova za to, rekao bih da smo nepovratno otišli u tom smeru i vrlo teško bi sad Srbija mogla da povuče kočnicu i da na bilo koji način, uz bilo koje partnerstvo, uspori ovaj proces, može da se izbori za neku svoju bolju poziciju kroz realizaciju briselskog sporazuma, ali da nešto radikano promeni i da sad počne sa nepriznavanjem Kosova, mislim da ne.

Šta je to što Srbi sa Kosovu mogu najviše da dobiju u poglavlju 35, u najboljem slučaju?

Lično mislim da Srbi sa Kosova iz ovog poglavlja mogu da dobiju – ništa, iz prostog razloga što je za Srbe sa Kosova, sama po sebi – važna realizacija briselskog sporazuma, u smislu poštovanja njihovih prava i pravnog sistema koji će biti kvalitetan i jasan i koji će na neki način regulisati njihov život i naravno, razvoj privrede koji mora da postoji u nekom pravnom sistemu. To je sve ono što sada nemamo, a to su ključne stvari. Samo poglavlje 35, u političkom smislu, Srbima neće doneti ništa, osim političkih zloupotreba kolokvijalnog karaktera.



„Gazivode crvena linija“; pitanje statusa Pančićevog vrha „svesno, ili nesvesno, nije politički uopšte aktuelizovano“; „Ovaj trenutak pun političkih provokacija“, radikalizacija u retorici politički odgovor za javnost da Vlada Srbije neće „sedeti skrštenih ruku i neće raditi ništa“.​



Otkud ovaj zaokret u, da tako nazovem, radikalizaciji retorike visokih državnih predstavnika? Prekjuče smo imali upozorenje direktora Kancelarije za KiM, Marka Đurića, juče premijera Srbije, Aleksandra Vučića. Đurić je rekao da je Srbija dobila ozbiljne i poverenja vredne informacije da u pregovaračoj poziciji za poglavlje 35 stoje brojne odredbe koje imaju za cilj da unapred odrede ishod dijaloga Beograda i Prištine. Šta znači ova rečenica? Premijer je na njegov zahtev sazvao i hitnu sednicu Vlade. Kome je namenjeno ovo upozorenje? Međuradonoj zajednici, ili je ono u svrsi unutrašnje političke upotrebe?

Ja mislim da je to sve u sklopu javnog odgovora Vlade Srbije i poruke koju Vlada Srbije šalje, pre svega, građanima Srbije, pa i građanima na Kosovu, u kontekstu sinoćne fudbalske utakmice, a uz činjenicu da jača onaj deo javnosti u Prištini i na Kosovu koji se protivi realizaciji briselskog sporazuma i formiranju ZSO, uz vesti da su se pre tri dana dogodila hapšenja radnika ski centra Brezovica u Štrpcu. Hoću da kažem da je ovaj trenutak pun političkih provokacija, tako da je ovo neki politički odgovor koji se predstavlja javnosti i šalje se poruka da Vlada Srbije neće, znate već, ono poznato, „sedeti skrštenih ruku i neće raditi ništa“.

Do sada se ipak nisu pominjala ovakva upozorenja u vezi sa poglavljem 35?

U ranijim izjavama, ne samo Marka Đurića, već i premijera, navođeno je da je poglavlje 35 za Srbiju najteže jer nije sve u našim rukama i da postoji opasnost da se kroz to poglavlje uglave još neki uslovi, odnosno da Priština utiče na evropske integracije Srbije kroz pregovarački proces u Briselu.

A benčmark, kako je Premijer rekao, “ako je baš benčmark predati Gazivode, onda kažem – ne dam Gazivode, pa da vidim šta ćete dalje”, tiče li se to poglavlja 35?

Taj benčmark Gazivode opet može da se povezuje sa ranijim izjavama gde je lično premijer postavio kao ključni kamen spoticanja u postizanju sporazuma koji se tiče energetike i da zbog toga isti nije potpisan.

To je crvena linija?

Pa deluje tako, mada to nikad niko nije rekao, ali ta crvena linija se provlači kroz izjave premijera i političara, a mi ne znamo koje su. Izgleda da jeste, jer je sam Premijer, u više navrata pominjao Gazivode, u kontekstu da odatle nema nazad.

Ima li još koja crvena linija? Da li bi i pitanje čiji je Pančićev vrh kada se bude otvorilo pitanje ‘granica’ moglo da bude crvena linija?

Mislim da se u javnosti o tome ništa ne zna i da to pitanje, donekle svesno, ili nesvesno, nije politički uopšte aktuelizovano. Ali mislim da je crvena linija sada, takođe i finansiranje ZSO i pre svega formiranje ZSO i finansijsko prisustvo Srbije na Kosovu u sredinama u kojima žive Srbi. Mislim da u vezi sa ovim pitanjima sa srpske strane ništa neće biti dovedeno u pitanje i na tome će se insistirati, a u kom će to obliku biti, ostaje da se vidi s obzirom na to da je sve opterećeno raznim problemima.

Nastavak dijaloga Beograda i Prištine 13. oktobra

Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost Federika Mogerini pozvala je danas premijera Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Isu Mustafu da 13. oktobra nastave dijalog Beograda i Prištine.Isa Mustafa, Federika Mogerini i Aleksandar Vučić (Foto europeanwesternbalkans.com)

„U kontekstu nastavka dijaloga o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, u kojem posreduje EU, visoka predstavnica EU i potpredsednica EK Federika Mogerini pozvala je premijere Isu Mustafu i Aleksandra Vučića na neformalnu večeru kako bi razmotrili napredak u okviru dijaloga i dalje korake“, navedeno je u saopštenju Službe za spoljne poslove.

U saopštenju se navodi da će večera biti održana 13. oktobra.

Mediji su ranije javili da je jedan ciljeva sastanaka i relaksiranje odnosa između dvojice premijera.

Postavi komentar